banner

Korektivna kirurgija čeljusti (ortognatska kirurgija)

Ortognacija znači «poravnavanje» čeljusti. Ortognatska kirurgija pomicanjem jedne ili obiju čeljusti popravlja izgled i funkciju bolesnika.

Kada se pomiču čeljusti, pomiču se i zubi. Zbog toga u pripremi za ortognatsku kirurgiju usko surađuju ortodont i maksilofacijalni kirurg. Ortodont priprema bolesnika prije i nakon zahvata kako bi zubi i zagriz bolesnika nakon kirurgije bili u pravilnom odnosu i kako bi funkcija bolesnika bila uredna. Osim izgleda i funkcije žvakanja, ortognatskim zahvatom bolesniku se može popraviti i govor te disanje.

Je li korektivna kirurgija čeljusti za Vas?

Korektivna kirurgija čeljusti je potrebna kada gornja i donja čeljust nisu u dobrom odnosu ili zubi u gornjoj i donjoj čeljusti «ne pašu».

Rast čeljusti je postupan i u nekim slučajevima gornja i donja čeljust mogu rasti različitom brzinom. Razlika u razvijenosti gornje i donje čeljusti može biti prisutna od rođenja, ali se može razviti i kao posljedica nasljeđivanja ili traume u djetinjstvu.

Ako imate jedan od ovih simptoma, Vi ste možda kandidat za korektivnu kirurgiju čeljusti:

  • Izbačenu čeljust ili neproporcionalan izgled lica
  • Poteškoće s odgrizanjem i žvakanjem hrane
  • Teškoće s gutanjem
  • Stalne bolove u čeljusnom zglobu
  • Kod govora ili smijanja vidi Vam se zubno meso
  • Otvoreni zagriz (kod zatvorenih usta postoji prostor između gornjih i donjih zuba)
  • Duboki zagriz (zubi i gornje i donje čeljusti se previše preklapaju)
  • Urođenu ili stečenu asimetriju lica
  • Kronično disanje na usta
  • Izrazito hrkanje i gušenje u snu (sleep apnea)

Kako se odlučiti za operaciju?

Ako mislite da Vam korekivna kirugija čeljusti može pomoći, potražite maksilofacijalne kiruge ili ortodonte koji su specijalizirani za pripremu i izvođenje tih zahvata. U razgovoru s liječnikom saznat ćete može li Vam koristiti ova vrsta liječenja. Odluka jeste li kandidat za ortodonsko ili kirurško liječenje može se donijeti tek nakon obrade. Obradu čine fotografije, rtg-snimanje i uzimanje otisaka gornje i donje čeljusti. Tek nakon analize fotografije, kefalometrijske analize (mjerenja kuteva i ravnina lica) te analize modela čeljusti može se donijeti plan liječenja koji Vam najviše odgovara. U našoj ustanovi koristimo računalo za analizu fotografija i rtg-snimaka. Na računalu je moguće simulirati liječenje, ali simulacija nije nikada identična sa stvarnim rezultatom. Ako Vaš zagriz zahtijeva samo pomicanje zuba, liječenje će zahtijevati samo ortodontski zahvat. U slučaju da postoji nesrazmjer rasta čeljusti, Vaše liječenje će zahtijevati kombinirano ortodontsko-kirurško liječenje.

U tablici su prikazane različite mogućnosti deformacija gornje i donje čeljusti te brade.

GORNJA ČELJUST
  • postavljena je previše straga (RETROMAKSILA)
  • mala je (MIKROMAKSILA)
  • postavljena je nisko (DUGO LICE)
  • uzrok je otvorenom zagrizu
  • zarotirana je (ASIMETRIJA)
DONJA ČELJUST
  • preduga je (PROGENIJA)
  • prekratka je (OPISTOGENIJA)
  • kosa je (ASIMETRIJA)
BRADA
  • preduga je
  • prekratka je
  • kosa je

Ako se odlučite za operaciju, Vaš liječnik će vam izložiti plan liječenja. Ovisno o deformitetu liječenje će zahtijevati ortodonsku terapiju prije operacije, a vrlo često i nakon operacije. Prije bilo kojeg liječenja potrebno je sanirati sve zube, tako da se treba uključiti i obiteljski stomatolog. Ako je zbog potreba ortodoncije ili kirurgije potrebno vađenje zuba, u terapiju se uključuje i oralni kirurg. Aktivno liječenje u pravilu ne počinjemo prije šesnaeste ili sedamnaeste godine. Troškove ortodoncije naše osiguranje u cijelosti pokriva do l8. godine i terapiju bi svakako do tada trebalo početi. Ako bolesnik živi izvan Zagreba, ortodonsku terapiju može obavljati kod svog ortodonta uz naše povremene kontrole.

Što treba znati o operaciji?

Ortodontska priprema za kirurški zahvat može trajati između 6 mjeseci i 3 godine. Nakon što je priprema završena, zakazuje se primitak u bolnicu. Prije primitka potrebno je napraviti preoperativnu pripremu za opću anesteziju (vrste pretraga koje trebate napraviti dobit ćete od odjelne sestre). U bolnicu ćete biti primljeni dan prije ili na sam dan operacije. Pri prijemu ćete obaviti anesteziološki pregled.

Ovisno o Vašem deformitetu operacija može biti na donjoj i/ili gornjoj čeljusti te bradi.

Gornja čeljust

Najčešće se izvodi Le Fort i osteotomija (linije osteotomije su prikazane na shemi). Operativni rez izvodi se u ustima i nema vanjskih ožiljaka. Donji segment odvoji se od preostalog dijela gornje čeljusti rezom kosti 3-4 mm iznad vrškova korjenova gornjih zubi. Oslobođena gornja čeljust povlači se (naprijed, natrag, dolje ili gore) prema planu dobivenom na modelima uz pomoć međučeljusne pločice vodilje. Fiksacija gornje čeljusti u novom položaju postiže se tzv. minipločicama i vijcima.

POJEDNOSTAVLJEN SHEMATSKI PRIKAZ

Celjust_01 Celjust_02

Ovisno o prilikama ponekad je potrebno gornju čeljust rascijepiti u više dijelova, da se for­mi­ra dovoljno širok zubni luk. Ti se rezovi na kosti odvijaju, npr. u srednjoj liniji na nepcu ili između zubnih korjenova.

Donja čeljust

Postoje različite operativne tehnike. Donjoj čeljusti se pristupa kroz rez na sluznici.

POJEDNOSTAVLJEN SHEMATSKI PRIKAZ

Celjust_03 Celjust_04

Nakon dovođenja čeljusti u pravilan položaj, dijelovi se učvršćuju vijcima. Jedini vanjski ožiljak ove operacije je ubodna rana u području donjeg ruba čeljusti koja služi za postavljanje vijaka. Ona se zatvori jednim šavom koji se skida 5. postoperativni dan. Pri kraju operativnog zahvata obično se na obje strane postave tzv. drenažne cjevčice koje odvode krv i sekret iz rane. One se odstranjuju drugi dan nakon operacije. Nakon operacije u pravilu ne spajamo gumicama gornje i donje zube.

Pločice i vijci koji se postavljaju pri operaciji načinjeni su od titana i tkivo ih ne odbacuje. Nije ih potrebno naknadno vaditi. Vade se jedino ako to bolesnik želi ili ako izazivaju poteškoće.

Operacija brade (vidi pod: kirurgija brade)

Prvi dan nakon operacije bolesnik dobiva lijekove za bolove intravenozno, a drugi dan uzima tablete. Pri odlasku kući lijekovi protiv bolova najčešće nisu potrebni.

Bez obzira na vrstu zahvata, trajanje bolničkog liječenja je od 3 do 7 dana (ovisno o mjestu stanovanja).

Na što treba obratiti pažnju?

  • U nekim slučajevima potrebna je dodatna antibiotska zaštita.
  • Poslije zahvata se očekuje oticanje obraza i usnica. Otok se povlači od 7 do 14 dana nakon operacije.
  • U prvim danima može nastupiti kapljičasto krvarenje iz područja rane koje djelomično otječe preko nosa. Kada krvarenja više nema, izvlače se drenažne cjevčice.
  • Rane se zašivaju materijalom koje tijelo samo razgradi i šavove nije potrebno vaditi.

Kakvi su izgledi za uspjeh?

Izgledi za uspjeh su jako dobri. Za precizno podešavanje optimalnog odnosa čeljusti potrebna je dodatna čeljusno-ortodontska obrada. Pomicanjem gornje i donje čeljusti promijenit će se više ili manje i Vaš izgled. Operacijom se u pravilu postiže skladan odnos između čeljusti i profila. Ipak, redovitim kontrolnim pregledima potrebno je pratiti učinkovitost liječenja.

Koje su moguće komplikacije?

Ove operacije se izvode na zdravim ljudima kako bi se poboljšao njihov izgled i funkcija. Zbog toga ove operacije moraju biti sigurne i s malim postotkom komplikacija. Kada bi bilo suprotno, one se ne bi izvodile!

Općenito gledano, operacija se dobro podnosi. Veće komplikacije, koje ne bi bile savladive, rijetke su. Unatoč tome mogu, naravno, u pojedinim slučajevima nastupiti komplikacije, koje eventualno zahtijevaju dalju obradu.

Spomenuti treba:

  • Oštećenja živca. Zato što živac prolazi donjom čeljusti, može doći do njegova oštećenja tijekom operacije s posljedičnim smetnjama osjeta (npr. osjećaj praznine, utrnutosti, neosjetljivosti) u području donje usne, brade i zubnog mesa te unutrašnje strane obraza na operiranoj strani.
    Spomenute smetnje živaca većinom su prolaznog karaktera, rijetko nakon provedene dodatne terapije ostaju trajno.
    Kod gornje čeljusti, prilikom njezinog odvajanja, dolazi i do odvajanja živaca uslijed čega u području zuba, zubnog mesa i nepca nastaju prolazne smetnje osjeta koje u pravilu potpuno nestaju nakon nekoliko tjedana ili mjeseci.
  • Poremećaj zagriza. Zagriz (okluzija) može se pomaknuti od predviđenog mjesta. Manja odstupanja mogu se tolerirati, jer se neznatna odstupanja korigiraju vođenjem čeljusti gumicama u pravilan položaj i/li vođenjem čeljusti potpomognutim ciljanim brušenjem zuba.
  • Oštećenja zubi. Vrlo rijetko može doći do oštećenja zubnih korijena, koja u posebnim slučajevima zahtijevaju dodatnu obradu (npr. resekciju vrška korijena zuba ili postavljanje implantata kod gubitka zuba). Povremeno neki zubi poslije ubrušavanja mogu pokazivati povećanu osjetljivost.
  • Tegobe s čeljusnim zglobom. Tegobe koje su postojale prije zahvata mogu ostati, a ponekad mogu i nastati kao posljedica zahvata. Trajne tegobe nakon čeljusno-ortodontskog zahvata su ipak rijetka pojava. Po potrebi se provode daljnje mjere liječenja.
  • Recidiv. Iako vrlo rijetko, poslije operacije može doći do postupnog pogoršanja stanja zubi u konačnom položaju. Molimo Vas da se, ako primjetite znakove promjene zagriza, javite svom ortodontu. Možda će biti potreban dodatni tretman.

Što nakon zahvata?

I Vi sami pridonosite brzini postoperativnog oporavka.

Molimo Vas da se pridržavate sljedećih pravila ponašanja:

  • Poslije operacije žvakanje je otežano neko vrijeme i može se uzimati samo tekuća ili kašasta hrana. Ishrana se postupno normalizira od 4 do 6 tjedana nakon zahvata.
  • Iako poslije zahvata zbog otekline pranje zubi može biti bolno i otežano, dobra higijena usta preduvjet je za ozdravljenje bez komplikacija. Poslije svakog obroka zubi i zubno meso se moraju oprati četkicom za zube pri čemu je potreban oprez u području same rane. Dezinficirajuće vode za ispiranje usta i antiseptički čajevi (npr. čaj od kadulje) pridonose oporavku.
  • Odrecite se, molimo Vas, do zacijeljenja rane nikotina i alkohola.

Korektivna kirurgija kostiju lica (ortognatska kirurgija) - zahvati kojima se popravlja profil i/ili konture lica da bi se postigao ispravan vizualni balans lica. Izvodi se kod pacijenata koji imaju uvučenu ili istaknutu srednju trećinu lica, premalu ili istaknutu donju čeljust, prekratko ili predugo lice te asimetrično lice.